S dozvolom za ulazak u grad

Da Splitsko ljeto pripada najstarijim i najcjenjenijim hrvatskim kazališnim festivalima značajnih međunarodnih dosega i suradnji, to je na mediteranskoj kulturnoj mapi poznato još od njegova nastanka. No, njegova mu profiliranost i etabliranost ne priječe da stalno bude u dosluhu s duhom vremena i svakim novim izdanjem ponudi sadržajno i oblikovno bogat, a umjetnički visokovrijedan spektar zbivanja, ukotvljenih čas u lokalnom koloritu, a već narednog trena spremnih da se otisnu u najudaljenije povijesne ili zemljopisne putanje čiji smo planetarni baštinici.

Od tri operna naslova, sva tri pripadaju vrhu svjetske i nacionalne operne i operetne klasike.
Jer dovoljno je reći Verdijev Otello, Gotovčev Ero i Tijardovićev Akvarel, pa da nijedan zaljubljenik opere ne ostane ravnodušan, a pripomene li se tome da premijernog Otella iznose maestro Nikša Bareza i redatelj Giulio Ciabatti u hrvatsko-talijansko-španjolskoj koprodukciji u kojoj Desdemonu pjeva prvakinja splitskog HNK Valentina Fijačko, a Otella prvak moskovskog Boljšoj teatra Badri Maisuradze, onda je jasno da možemo očekivati vrhunsku produkciju.
I dok je ljubav u Akvarelu puna sentimenta i mekoće, u Eru ispunjena lepršavošću i dovitljivošću, a u Otellu prezasićena strašću i ljubomorom, plesni je dio programa Splitskog ljeta prožet u potpunosti onim taktilnim u ljubavi. No Dodir izraelskog maga koreografije Ramija Be'era daleko je od bilo kakve doslovnosti. Jer putanja tijela bila bi tek akrobatika kad bi uzmanjkalo spiritualnog imaginarija, a to je kod Be'era već po definiciji nemoguće. Pokret je govor tijela, no dodir je njihov susret i nagovor na zajedništvo u dinamičkom univerzumu.
Zato taj dodir i jest najbolji uvod u plesno-dramsku artikulaciju odnosa tijela i identiteta kakvu nam nudi riječko Tranzicijsko-fikcijsko kazalište. To su tijela "u ritmu plesnih melodija mediteranskih luka kao tijela u tranzitu s dozvolom za ulazak u grad".

A kada jednom u grad uđemo, tada je prirodno da na tom putu prođemo cio dramski luk: od renesansnih Rabelaisovih Gargantuovskih pripovijesti do još uvijek aktualnih Krležinih obračuna s nama; od Goldonijevih i mediteranskih Ribarskih svađa, do Kovačićevog Smija i suza starega Splita ili bilo kojega drugoga u vremenu zagubljenog sličnog toposa, od stradanja samo Mojeg djeteta u suvremenom Bartlettovom komadu, ili samo nekih tijela u Garaži Zdenka Mesarića i zagrebačko-njujorškoj koprodukciji, do civilizacijske apokalipse u Arci poljskog Kazališta osmog dana…

Ni koncertni luk ne nudi ništa manje prilika da siđemo s rubova naših tijela… Prepustit ćemo se jedanput Izgubljenim pjesmama Stefana Milenkovicha i Edina Karamazova, a potom Ansamblu Cellomania i tandemu Monika Leskovar i Giovanni Solima, da bismo uskoro s Triom Mate Matišića i u društvu s velikanom gipsy-jazza Florianom Niculescuom odavali simboličku počast Djangu Reinhardtu. I tako sve do kraja koncertnih događanja - ne po principu od svega ponešto, nego po načelu od odabranog najbolje! Jer tu su još klasično izbalansiran program Gudačkog kvarteta Tartini i njihovih gostiju Vesne Podrug i Vladimira Kossjanenka; kao i sličan program Orkestra mladih Euro Classic Festivala i pijanistice Martine Filjak s dirigentom Heinrichom Schiffom. Ali, isto tako, tu je i vrhunski pijanizam Kemala Gekića, pa nesvakidašnji Glazbeni mozaik Ansambla Acoustic Project, kao i vatrometni A Compas program flamenco plesne družine koju predvodi gitarski virtuoz Paco Pena.

Konačno filmski i likovni luk ovogodišnjeg programa ne možemo ni najmanje zanemariti u lepezi napuštanja ili "raspamećivanja" tijela. Svi nagrađeni naslovi s ovogodišnjeg Pulskog festivala igranog filma, novost je realizirana u suradnji s pokroviteljem T-com Kulturistom, ali i potvrda da Split postaje mjestom sve značajnijeg broja raznorodnih filmskih okupljanja.
A među šest izložbenih zbivanja od kojih su dva vezana uz fotografiju, nećemo izdvajati ni Dalibora Stošića ni Baneta Milenkovića, ni Zlatka Boureka, nego ćemo tek naslovom Zemljina kora, zemljina koža - kako je naziv izložbe Harija Ivančića, skrenuti još jednom pažnju na to da su nas luk i putanja tijela, naposljetku priveli i k zemlji kao tijelu, njezinoj kori, kao njezinoj koži…

Festivalske nagrade

Nagrade Judita, koje tradicionalno dodjeljuje dnevni list Slobodna Dalmacija, glavni medijski pokrovitelj Splitskog ljeta, ove godine dobili su pijanist Kemal Gekić za najbolje umjetničko ostvarenje u glazbenom dijelu programa, dok je laureat u dramskom dijelu programa Goran Golovko, redatelj drame Smij i suze starega Splita. Prošle godine ustanovljenu nagradu Umjetnik naroda moga koju dodjeljuje ustanova Muzeji Ivana Meštrovića¸suorganizator 56. Splitskog ljeta, dobili su Goran Golovko i Olja Lozica za režiju i dramatizaciju praizvedbe Smija i suza starega Splita. Pored toga, povjerenstvo nagrade Umjetnik naroda moga dodijelilo je posebno priznanje ravnatelju 56. splitskog ljeta i intendantu Splitskog HNK Milanu Štrljiću.

Obrazloženja nagrada

Ocjenjivački sud Slobodne Dalmacije u sastavu Nila Kuzmanić-Svete, Joško Prijić i Joško Čelan svoju ovogodišnju nagradu Judita u glazbenom programu 56. Splitskog ljeta dodijelio je pijanistu Kemalu Gekiću za njegov koncert, održan 2. kolovoza u foyeru Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.Svoju je odluku ocjenjivački sud ovako obrazložio:

  • Splitski pijanist svjetskog ugleda Kemal Gekić trijumfalno se, nakon dva desetljeća izbivanja, vratio na ovdašnji koncertni podij, te na najbolji mogući način obilježio 200. obljetnicu rođenja poljskog glazbenog genija Fryderyka Franciszeka Chopina.
    Gekić je tijekom svoga dvosatnog nastupa donio niz ključnih komada iz veličanstvenog Chopinova glasovirskog opusa: dvije balade i mazurke,te po jednu sonatu, fantaziju, etudu, scherzo, barcarollu i uspavanku. U njima je on iskazao osebujan pristup Chopinu, na način 21. stoljeća: spoj vrhunske tehnike, eruptivnog temperamenta i istančane liričnosti, koja se u svojim vrhuncima preobraća u najdublju meditaciju.
    Ove značajke Gekićeva muziciranja najviše su došle do izražaja u trećem stavku, lento ili Marcia funebre, Chopinove klavirske Sonate u b-molu, opus 35. U tim trenucima skromni kazališni foyer bio je prizorištem glazbenog događaja na istinski svjetskoj razini, a u skladu s njom bila je i reakcija prepunog auditorija. Ovaj grad može biti ponosan što je iznjedrio još jednog tako sjajnog umjetnika.

Žiri za Nagradu Slobodne Dalmacije Judita u sastavu Eda Vujević, urednica rubrike Kultura Slobodne Dalmacije, Jasna Malec, dramska glumica i dr. Vlatko Perković, teatrolog, svoju odluku da nagradu Judita za dramski program dodjeli redatelju Goranu Golovku za njegovu režiju predstave HNK u Splitu Smij i suze starega Splita Ivana Kovačića – adaptacija i dramatizacija Olja Lozica, obrazložio je slijedećim riječima:

  • Predstava Smij i suze starega Splita, očitovala se kao ambijentalna predstava, u skladu s estetikom ambijentalnog teatra, tim važnim teatrološkim smislom izvođenja predstava na otvorenom. Situirajući predstavu upravo na bivšem groblju Sustipan, Goran Golovko je sa svojim suradnicima i glumačkim ansamblom HNK u Splitu postigao čudesnu oživljenost života naših djedova i pradjedova koja kao da je mistično izranjala baš iz utabanog grobišta i zalazila u našu drukčiju sadašnjost, da bi nas patnjom siromaštvom, smijom i suzama otaca suočila s izgubljenim pamćenjem kojem smo u svojoj preuzetnosti čak zatrli i spomenike njihova vremena.
    Režiju ove predstave držimo vrijednom ne samo poradi njezine sukladnosti s etnografskim svojstvima tekstovnog predloška, već i stoga jer je posvjedočila čudesnu estetsku energiju koja izbija iz stvarnog prostora i očituje se kao smisao i sadržaj kazališne činjenice – a što je jedno od temeljnih vrijednosti ambijentalnog kazališta.

Povjerenstvo nagrade Umjetnik naroda moga za 2010. godinu, koje je djelovalo u sastavu: dr. sc. Joško Belamarić, Andro Krstulović Opara, Ana Gluić, Dalibor Stošić, te Joško Zaninović nagradu je odlučilo dodijeliti Olji Lozici i Goranu Golovku za dramatizaciju i režiju predstave Smij i suze starega Splita, koji su, po mišljenju Povjerenstva:

  • „suptilno i vjerno predstavili značajni opus neopravdano zapostavljanog plodnog kroničara Grada Splita s početka prošlog stoljeća gosp. Ivana Kovačića Ivka. U zahtijevnoj dramaturškoj i redateljskog prilagodbi niza Kovačićevih sličica prepunih običajnog, etnografskog, lingvističkog, kulturološkog i sveukupnog tradicijskog baštinskog blaga uspješno su, uz izvrstan glumački ansambl splitske Drame, a na radost brojnih gledatelja i kritike, oživili i time sačuvali sliku o višeslojnosti splitskog identiteta. Njihovo uspješno djelo daje novo svjetlo na naš odnos prema baštini i tradiciji u suvremenom kontekstu koji bez namjere za uljepšavanjem prošlosti daje autentičnu interpretaciju jednog ne tako davno proteklog vremena.“

Osim toga, Povjerenstvo ove nagrade odlučilo je dodijeliti i posebno priznanje ravnatelju 56. splitskog ljeta i intendantu Splitskog HNK Milanu Štrljiću, i to:

  • "zbog svekolikog doprinosa razvoju umjetnosti a osobito zbog ostvarenih brojnih suradnji sa značajnim europskim, nacionalnim i splitskim kazalištima te kulturnim institucijama i pojedincima koji su u uspješnoj sinergiji dali izvanredna umjetnička i kulturna dostignuća, domaćoj publici približila umjetnička ostvarenja izvan naše sredine, a inozemnoj publici na najbolji način predstavila hrvatsku baštinu, kulturu i umjetnost.“
prodaja ulaznica i pretplate